Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) osnovana je 2. ožujka, 2001. godine spajanjem nadležnosti Neovisne komisije za medije i Regulatorne agencije za telekomunikacije koje su do tada radile odvojeno. Agencija djeluje na državnoj razini i njen mandat je definiran Zakonom o komunikacijama BiH (Službeni glasnik BiH, br.31/03), koji je prvobitno nametnut odlukom visokog predstavnika listopada 2002. godine, a Parlamentarna skupština BiH ga je usvojila rujna 2003. godine.

Agencija je regulator sa spojenim nadležnostima, nastala po uzoru na slične procese u europskim zemljama i odražava spajanje tehnologija u telekomunikacijama i emitiranju, na način koji može odgovoriti potrebama tržišta.

Tržište elektronskih komunikacija je sektor naprednih tehnologija, a njegove osnovne karakteristike su razvoj tehnologija, stalno uvođenje novih usluga i konstantan razvoj poslovnih modela. To je također sektor u kojem vladaju dominantni učesnici sa znatnom marketinškom snagom. Izazovi stavljeni pred regulatora ovakvog tržišta usmjereni su na uspostavljanje ravnoteže među zainteresiranim stranama: korisnika na jednoj i tržišta na drugoj strani, štiteći interese korisnika na konkurentnom tržištu te podržavajući ulazak novih sudionika.

Po ugledu na slične institucije u Europi, nadležnosti Agencije zasnovane su na načelima neovisnosti, provođenju regulacije i praćenju poštivanja zakona i pravila, i osiguranju tehničkih, financijskih i kadrovskih preduvjeta za efikasno izvršavanje zadataka.

U skladu sa Zakonom o komunikacijama BiH, nadležnosti Agencije su: kreiranje i promoviranje pravila u sektorima emitiranja i telekomunikacija, licenciranje operatora u sektorima emitiranja i telekomunikacija, planiranje, upravljanje i dodjeljivanje frekvencijskog spektra, primjenjivanje tehničkih i drugih standarda koji se tiču kvaliteta, te uspostavljanje i održavanje sustava naknada za dozvole.

Druge institucije mogu imati posebne odgovornosti kada je regulacija u pitanju, a posebno Vijeće ministara BiH, koje je nadležno za kreiranje i usvajanje politike djelovanja u skladu sa postojećim pravnim okvirom.